U zimskom vremenu teško je pronaći dobru destinaciju kao ’’nagradu’’ za vrijeme uloženo u trčanje po
našim zimskim uslovima a uz to još i da se ode vidjeti nešto novo. Prilika se ukazala u vidu Limassol
Marathon događaja koji se dešava u Limasolu na Kipru pa je bio i idealna prilika za trčati ali i vidjeti i
doživit nešto novo.
Na put sam krenuo 16.03. uvečer prema Beogradu zbog leta na Kipar koji je bio u 6 ujutro sledećeg
dana. Malo adrenalin, malo nesanica a i malo nepotrebnog stresa oko kontrole na aerodromskim
skenerima, a zbog prvog putovanja sa pumpom avionom, i šećer se pobunio pa je prije leta bio na
’’visini’’ od 11.3 ali tu je pumpa naravno da to koriguje.
Nakon dva sata leta ukazao se Kipar, Larnaka aerodrom sletanje i brzo ukrcavanje na autobus prema
Limasolu. Već u podne prvo mjerenje šećera u Limasolu i na aparatu stoji 6.0 Kako je bilo i vrijeme da se
ruča kupih kiparski sendvić sa nacionalnim halumi sirom i povrćem, ovo je odličan izbor jer se u hodu
može razgledati Limasol koji tako pokaza svoje ljepote. Sledeći dan, 18. mart je bio rezervisan za
obilzaka antičke zaostavštine Kipra. Kourion, antički helenistički grad, na 40tak minuta vožnje busom od
centra Limasola, sa fantastičnom plažom koja je ovaj put ostala neistražena zbog lošijeg vremena.
Vrijeme brzo leti na ovakvim mjestima, 5 sati antike iscrpilo je snagu pa je trebalo potražiti i neku
okrepu. Najbolje se čovjek okrepi u lokalnoj kafani, divno uređenoj usred ničega. Lokalni specijalitet,
svinjetina marinirana u crvenom vinu sa korijanderom, uz čašu domaćeg vino okrijepilo je i tijelo i dušu a
ja sam se nadao da neće i moj šećer koji je u tom momentu bio 7.1 jer računanje ugljenih hidrata nije
baš lagano u specijalitetima. Nakon ovog hedonizma uputih se nazad u Limasol, noćna šetnja uz plažu i
poslednje mjerenje pred spavanje, svinjski-vinski hedonizam je bio ipak odmjeren i taman da se okrijepi
tijelo jer je u 22 sata razina šećera bila 8.1.
Osvanuo je i 19. mart. Biće to 76. put da stojim na startu, 29. put na stratu polumaratona. More ljudi
okolo sa svih strana svijeta, ja poslednjim put mjerim koliko sam ’’sladak’’pred sami start, ŠUK 8.2 u 7 i
30… prva je ovo trka na koju idem bez doručka jer je suviše rano start trke, u 7 i 45 po kiparskom satu, 6
i 45 po našem, u glavi nekoliko scenarija kako do finiša, ali najvažnije je da znam limite, skidam pumpu i
krećemo….
Oko 11 sati nazire se finiš i kraj, osjećam se super uz sve prateće pozitvne osjećaje kad se završava trka.
Šećer u cilju 7.7, sveukupno dva i po sata bez pumpe i bez forsiranja na trci, bez doručka uz okrepe duž
trase trke sa izotoničnim pićem i vodom. 76. trka je završena, prvi let sa pumpom, prvi put bez doručka,
prvi put na Kipru, zadovoljan i ispunjen se vraćam kući.

17.03 – 20.03.2023